četvrtak, 12. veljače 2009.

Dakle, početak...
Bar je sunčan dan, nakon toliko kiše. Sunčan i hladan, zahvaljujući buri. Gotovo da je lijepo vani dok gledam preko desnog ramena kroz prozor. Građevinci što po obližnjoj livadi nešto betoniraju otišli su na ručak. Ja sam to već obavio, a slijedi odlazak na posao. Uljudno smješkanje kupcima, borba za promet, tupilo do 22 sata.
Danas dolazi jedan nezadovoljni škrtac. On bi novac natrag. Pa nek mu bude, dobit će ga.
Nije ništa kupio, samo je htio daljinski upravljač starog TV-a popraviti. Ah, kad bi daljinski znali pričati...Ovako, samo iz pohabanog izgleda, smrada cigareta iz njegovih plastičnih pora mogu zamisliti čemu je sve bio izložen.
Daljinski je bio popravljen, ali nešto slabo teletext radi, kao predomislio se, radije bi novac natrag i kupio neki univerzalni...
Reekoh mu da donese daljinac i da ću mu vratiti novce. A on da zašto će mi daljinac? A ja da zato da ga vratim u prijašnje stanje ( tada nije ništa radilo).
Pogađate, nije bio oduševljen.
Netko bi i ovce i novce. I jare i pare.